................
vidim nista ne pišete
Jeste li sretni?
Jeste li sretni?Ako niste, evo savjeta , a ako jeste povecajte to na maksimum..
Ovo je plan kako postići maksimum.
1. Volite život koji imate
Osobe koje vole ovozemaljske stvari kao što su ljubav, obitelj, prijatelji... sretnije su od onih koji žude za slavom i bogatstvom..
2. Hvatajte trenutke
Od čega vam srce radosno zatreperi? Ispunite život običnim zadovoljstvima i bit ćete sretniji na duže staze, kaže dr. David Lyken, genetičar sa Sveučilišta u Minnesoti.
3. Navijajte za sebe
Nezadovoljstvo se često javlja kad od sebe očekujemo previše ili premalo. Nužni su nam rad, ali i predah. No ne treba precijeniti vlastite mogućnosti. Veliki izazov donosi nam stres, a premali dosadu.
4. Ne pitajte “zašto ja”
Kad nešto krene loše, obično kažemo: “zašto baš ja?”, ali to nas dublje gura u provaliju.
5. Mislite na druge
Usporedba s onima koji žive bolje od vas izaziva zavist i nezadovoljstvo, ali ako se usporedite s onima koji žive lošije, porast će vam samopouzdanje.
6. Budite raspoloženi
Istraživanje je otkrilo da su svi na poslu sretniji kad se slažu s kolegama i kad dio dana provedu šaleći se zajedno.
7. Volite svoje bližnje
Istraživanja pokazuju da skladan i dug brak osigurava isto onoliko sreće kao i poveća ušteđevina. I ne zaboravite grliti djecu i prijatelje – brojne studije pokazuju da su nježne, ohrabrujuće veze najvažnija komponenta sreće.
8. Pružite ruku u nevolji
U osoba koje rado pomažu drugima stvara se gotovo euforično stanje, obnovljena im je snaga, smireniji su i zadovoljniji. A to su detalji od kojih se sastoji sreća
Pjesmice...
Iz nekih starih razloga
Došla si i rekla da nije ti žao,
Došla si i rekla da nije ti stalo
Okrenula se i otišla, zalupila vratima
Pritom vičući "sve sam shvatila".
Ništa nije mi bilo jasno
I sav sam se zbunio,
Samo sam sjeo
I totalno se izgubio.
Satima sam sjedio i o tebi razmišljao,
Satima sam sjedio i o tebi pjesme pisao.
I nisi došla ni nakon tjedan,
Nije te bilo ni nakon dva,
Ptice su sletjele a ja još uvijek
Bio sam sam.
I još ni dan danas nije mi jasno,
Što dogodilo se tad, te noći, tako kasno
I nisam se ni trudio da te shvatim
Samo znao sam jedno i pitao se
Bože, zašto patim?
Put bez povratka
Pogledom svojim srce si moje zaledila,
Al' zbog toga pomakla se nisi
Već samo si sjedila.
Poput kiše što tiho noću pada,
Poput zadnjeg upaljenog svjetla
Iznad moga grada.
Odjednom tiho ušla si u moje snove
I otela mi sve želje kao da su tvoje.
I poput ptice tad si odletjela i
Više nikad kraj mene nisi sletjela.
Na kraju bez igdje ikoga ostao sam sam,
I nakon toga za danom je prolazio dan,
Poslije tebe ostala su samo sjećanja
Na naša prekrasna izgubljena proljeća.
I na kraju bez snage, umoran nestao sam i ja
Samo moja patnja je ostala u ovoj priči bez kraja.
Put u zaborav
Nekad bilo je al' evo više nije,
Nekad bilo je i čemu sad da se krije,
Bilo je to davno prije jeseni i kiše,
Bio je to davno i sad polako sve se briše.
U ranu zoru od mene otišla si
Bez riječi i bez pozdrava mene zaboravila si.
Ne znam, možda sam to i zavrijedio, ali
Znam cjele noći za tobom sam plakao.
I sad na kraju sna i na početku duge,
Bacam riječi u vodu jer nisu moje već su tuđe.
I još na kraju samo tražim oproštaj od tebe,
Jer više te nema, a meni sve je teže i teže.
Slomljeno srce
Kao pahulja snijega kraj mene je sjela
I rekla da djela su riječi, a riječi su djela.
Pogled sam svoj prema njoj okrenuo i
Ubrzo mladost svoju izgubio.
Od tog trenutka srce je moje
Sve jače i jače kucalo,
Od tog trenutka srce je moje
Sve jače i jače pucalo.
I kao ptica slomljenih krila probao sam ustati,
Ali istog trena morao sam odustati.
Više snage u meni nije ni malo bilo
Kao da Bog to tako je htio.
I na kraju boreći se protiv smrti i prijevare
Izbacio sam svoje osjećaje i prihvatio sve nevolje,
Svoju ljubav drugima sam poklonio i
Tebi više nikad nisam se nadao.
Uvenuli tulipan
Došla si sa sasvim druge strane svijeta,
Zbog tebe izgorjela je i posljednja svijeća.
Tvoje oči prestale su gorjeti,
Tvoje misli odjednom morale su sletjeti.
I na kraju bez teksta si ostala
Zbog tebe i voda iz izvora
Na drugu stranu je potekla.
I sada u tišini letiš do kraja
I polako se sjećaš slika iz raja.
Uspomene
Po livadi tamnoj ona je prošla,
Po livadi tamnoj kroz crveno cvijeće.
Prošla je ona i meni je došla
Bilo je to davno, vise vratit se neće.
I dok ostaje samo slomljeno srce
U kutu sobe kraj slike njene,
Tu i tamo sjetim je se
I onda odjednom nadviju me sjene.
Više nemam snage da riječ koju kažem
Il’ da suzu koju sad za njom pustim
Al znam da sad više nije ni važno
Jer duboko u duši jako se gušim.
Pa zaboravljam sve i
Sliku sad njenu bacam,
Daleko u vjetar, što dalje od sebe
Jer već mi je dosta i ide mi na živce
Da mi stalno nešto po srcu grebe.
Let prema svjetlu
Poput bijeloga snijega i poput jesenje kiše,
Poput tihe uspomene i poput nečeg što se ne briše,
Kao lava što polako se gasi,
Kao snaga moja,
Kojoj sad nestaje boja.
I tako slijedim sad primjer ubojstva iz osvete,
I ljubavna pisma bez ikakve posvete,
Slažem riječi, jednu za drugom,
gledam u tebe i služim se tugom.
Sreću sad tražim u knjizi bez korica,
Ne prepoznajem više ni poznata lica,
I krećem na put bez povratka iz tmine,
I zaboravljam sad sve tamne dubine.
Posljednji kamen na dnu rijeke
U najcrnjem kutu najdalje sobe
Sjediš i čekaš da dođe po tebe.
Da dođe po tebe i svojim plaštem te ogrne,
Da mozak ti odmah od boli utrne.
I u nastojanju da kreneš prema svjetlu
Što dalje od tame, misli ti odlutaju i
Odjednom shvatiš da nisu same.
Primijetiš da netko iz daljine te gleda
Pogledom te probada i mira ti neda.
I odjednom naletiš na nešto
Poznato samo tebi, sjetiš se tog osjećaja
I nikom dao ga nebi.
Bježiš i dalje, al' sve te brže sustiže,
Pogledaš iza sebe i vidiš nešto crno sto gmiže.
Odjednom ti je na vratu, već ulazi u tebe
I na kraju napokon shvatiš da
Bježiš od samoga sebe!
Autor: Josip Kolaković
Ej ljudovi!
Kao prvo 
svima...Kao drugo svima!!!
Kao trece ajte sa mnom
...
Ma sala evo nadam se da cete me citat i stavljati Svoje Komentare
Pisat cu vam puuuno!
Pozdrav!
